Nikada se nitko nije barem emocionalno, ako ne već intelektualno, spotakao o takve i slične podatke, kao što se nitko nije poduhvatio posla da pokuša dekonstruirati takvu kriminalnu diskriminativnu kulturnu praksu.
I od ćirilice, dakako.
Možda je to pravi odgovor na pitanje zašto nema žena u književnosti, i zašto ih nije bilo tako dugo, i zašto ih danas nema još više.
Kako vidite savremene estetsko-kulturološke prakse u odnosu na povijesne? Prema mitskoj imagologiji, mitska bića odaje detalj, fizička neobičnost koja ih razlikuje od običnih ljudi, ambivalencija, invaliditet jedno oko umjesto dva , manje ili više vidljiv žig koji signalizira mogući trans-humani identitet.
To je kulturološki udarac, evo ga u naravoučenijima.
Jer kako se kultura koja je zasnovana na principu etničkog ekskluziviteta uopće može zvati kulturom?! Stranicu možete pogledati 18+ Telegraf.
Da se zadržimo na filmskoj Štefici.
Savremeni stil života mi savršeno odgovara.