Jedna žena je pozvala klub vozača BMW-a, pa da vidimo kako to izgleda: - Dobar dan, klub vozača BMW-a, izvolite.
Ispis beskonačnog, na jeziku konačnog.
II Iz duše se svetlost tanana rasipa, obasjavaš, blažiš, moju polutamu.
.
Kako da ne volim njene velike nepomične oči.
Stare ljubavi još uvijek prate nas kasne jeseni i njihov umoran glas, stare ljubavi nestati nikada neće one su tragovi prošlosti, one su odjeci sreće.
U tišini slutim da joj se imena ne mogu setiti nikad više.
Onda ukrasavas nas cin utapanja potopom poljubaca.