Keš kada je čuo podsetila ga je na sopstveni život i preradio je u svoju.
No, možda ne mora tako uvek da bude.
Prekrasna, u plavom, ne sluteći da si svoju svjetlost lila mojom davnom javom, i ja, koji pišem srcem punim tebe ove čudne rime, oh, ja neću znati, čežnjo moje biti, niti tvoje ime! Osjećanje koje svako doživljava na jedinstven način.
.