Svi smo to prošli.
Kroz otočki zatvor prošlo je više od šesnaest tisuća zatvorenika.
Hrana je bila posebna vrsta kazne za sve zatvorenike, a kako nam je Milanova supruga rekla, oni su se dovijali na razne načine čak i zbog jednog zrna pasulja.
Nema dvojbe da je unutrašnja organizacija, takozvana samouprava u tim logorima bila slična onoj na Golom otoku.
Posle konačnog zatvaranja kompleksa 1988.
Ako nisu bili staljinisti, kako su se uopće našli u situaciji da budu uhapšeni i internirani? Pored napuštenih zgrada, ova debla ostaju svojevrsni spomenik mučenjima koja su pretrpeli politički zatvorenici: jedno od mučenja je bilo naređenje da se posadi drvo i da ga štiti od sunca svojim telom.
Bilo ih je ukupno 120 na jednom mestu, pa tako kad se jedan okrene, svi moraju, priseća se Darinka.
U logorima u Njemačkoj, u Sibiru, u Hrvatskoj, u tim logorima ubijalo se tijelo, a u ovom se logoru ubijao čovjek u čovjeku.