Želim da vidim okice tvoje da mi ulepšaš noćne boje.
Pred glumicom Sonjom Savić bila je budućnost kazališta i filma, kako su oni već izgledali u tadašnjoj državi a njezin profesor stalno je govorio da samo Bog može sačuvati tako pametnu glumicu.
Dat je tako da je mnogo bliži Đovani nego Đovaniju, jer su vragolaste sklonosti, još od srednjeg vijeka, smatrane prijemčivije ženi nego muškarcu.
Muškarac ženu svlači pogledom i ide iz avanture u avanturu.
Ti na jednom, a ja na drugom kraju, kao anđeli u nebeskom raju.
Postajao je mjesečeva luda, bezbrižni sanjar vjerujući da i u snu sudjeluje u nastajanju univerzuma.
.
Ljubav rođena da sjedini čovjeka i sudbinu je bila istjerana iz trenutka.