A u meni jesen već dozrela.
Opet držiš predavanja, dok tvoji slušatelji uljudno umiru od gladi.
Sve sam ih izgubio: neki pobjegli u planinu, drugi otplovili na pučinu.
A ja, uprvši postojano svoje oči u učitelja, zagudim: — Zovem se Ivica Kičmanović! Već is ovih kratkih primštbah biva očevidno, ačeća se mla- deii! Smesio joj ga je u usta i ona počne da ga sisa prikazujući pri tom sjajno umeće.
U susjeda stariji se krste od čuda kako sam mogao doći tako daleko bos.
Ne rumenim ali me ne bi iznenadilo da sam se zacrveneo u licu nakon toga.
Moja, takoreći, polušogorica Marama je, naprimjer, tohunga.
Moj bratić piše da se djevojke ondje baš ne bave mnogo sportom.